O Trogiru

 

12

 

U autohtonom naselju s nazivom Tragurion (grcki "tragos" što znaci jarac), Grci iz sirakuške kolonije Issa na otoku Visu, utemeljili su svoju trgovacku bazu negdje u 3. stoljecu prije naše ere. Tragurion spominju mnogi grcki i rimski pisci: Polibije, Strabon, Plinije, Klaudije, Ptolomej i drugi. Zbog nasrtaja ratobornih Dalmata na Tragurion, Issa je (156. pr.n.e.) zatražila pomoc Rima. Poslije raspada issejske zajednice (46.pr.n.e.) Tragurion postaje rimski municipij. U to vrijeme pored trgovine, Tragurion (po Pliniju - "marmore notum" - tj. "poznat po mramoru") crpi znatne prihode iz obližnjeg kamenoloma iznad Segeta, koji postoji i danas.

U doba provala Slavena i Avara (6-7. st.) koji su razorili i nedaleki veliki grad Salonu, te u vrijeme doseljenja Hrvata, Trogir se uspio održati zahvaljujuci svom otocnom položaju. Zahvaljujuci tgovini Hrvati se postupno naseljavaju unutar gradskih zidina tako da se vec u nekim dokumentima i na spomenicima nalaze hrvatska imena. Trogir vec u 9.st. placa tribut hrvatskim vladarima, ali je i dalje autonoman pod suverenitetom Bizanta. Tijekom 9. st. u neposrednoj blizini Trogira, uz ruševine Sicula i dalje na istok uz ruševine Salone, nastaju centri hrvatske države. Uz crkvu sv. Marte u Bijacima nalaze se posjedi i gospodarstva hrvatskih vladara. Pred istom crkvom 852.g. knez Trpimir izdao je
najstariju hrvatsku povelju (Trpimirova darovnica).

U 11.st. Trogir postaje sjedištem biskupa pa tako ima sve atribute tadašnjih evropskih gradova. I prvi hrvatsko - ugarski kralj Koloman potvrduje diplomom municipalna prava (1107). Nešto kasnije Trogir je razoren i opljackan od Saracena (1123), a tek krajem 12. st. se obnavlja. U 13. stoljecu jaca privreda i graditeljska obnova. Godine 1242. u Trogiru je našao utocište hrvatsko-ugarski kralj Bela IV bježeci pred Tatarima. U 13. i 14.stoljecu Trogirani su na celo svoje komune dovodili knezove Bribirske iz plemena Šubica (Mladen III Šubic pokopan je u trogirskoj katedrali,
s nadgrobnim natpisom "štit Hrvata").

Kad je Venecija kupovinom došla u posjed dalmatinskih gradova (1409), Trogir nije prihvatio novu vlast. Mlecani su ga morali opsjedati, da bi tek 1420., nakon 4-dnevnog bombardiranja, ušli u grad i vladali njime sve do pada Republike (1797). To je razdoblje prosperiteta autonomnih komuna u cijeloj Dalmaciji.

Po padu Venecije, Trogir je pod Austrijom (do 1806), Francuzima (do 1814), ponovo Austrijom (do 1918). U 19. stoljecu u Trogiru se osjeca budenje narodne svijesti (borbe "narodnjaka" s "autonomašima")...

(iz prirucnika "Dalmacija"- Zagreb 1986.)

 

Više o Trogiru: http://www.tztrogir.hr/ 

345

Nalazite se ovdje: Home O Trogiru